arrow_backCentar znanja
Matoteka · Centar znanja · Lekcija 1

Iskazi i iskazne formule

Ovo je prvi ozbiljan korak u matematičkom formalizmu. Ako razumeš šta je iskaz, kako radi implikacija, kada je formula uvek tačna (tautologija) i kada su dve različite formule zapravo ekvivalentne, kasnije ćeš mnogo sigurnije rešavati jednačine, nejednačine i zadatke sa uslovima domena.

Naučićeš

kako da prirodan jezik prevedeš u preciznu logičku formulu.

Najveća zamka

mešanje implikacije i ekvivalencije, posebno u algebarskim transformacijama.

Prijemni fokus

postavljanje uslova, čuvanje ekvivalentnosti i odbacivanje lažnih rešenja.

Trajanje

50 do 60 minuta pažljivog rada

Predznanje

Nije potrebno ništa više od pažljivog čitanja i osnovne algebarske discipline

Glavna veština

prevođenje rečenice u logički oblik, pravilno čitanje uslova, tautologije i logičke ekvivalencije

Interaktivno

canvas laboratorija istinitosnih tabela i laboratorija ekvivalencije sa objašnjenjem po redovima

Brza navigacija

Najstabilniji redosled je: zašto ova tema postoji, kako se nalazi modul i argument, kako se prelazi između oblika, pa tek onda Moivreova formula i koreni.

Zašto je ova lekcija važna

Pre algebre stoji disciplina mišljenja

Mnogi učenici misle da je logika zasebna tema koja se retko pojavljuje na prijemnom. To nije tačno. Logika je skrivena u svakom koraku tipa: "ako važi ovo, onda smem da uradim ono", "ova transformacija je ekvivalentna", "moram da postavim sve uslove odjednom". Upravo zato ova lekcija vredi mnogo više nego što deluje na prvi pogled.

Šta dobijaš iz ove lekcije

  • jasnu granicu između tačno definisanog iskaza i rečenice koja još nije kompletna
  • sigurnost pri radu sa “ako..., onda...” i “ako i samo ako”
  • osnovu za razumevanje uslova domena i proveru dobijenih rešenja

Na šta odmah obrati pažnju

  • pitanje nije iskaz jer nema istinitosnu vrednost
  • otvorena rečenica sa promenljivom nije iskaz dok promenljiva nije određena
  • implikacija i ekvivalencija nisu isto, i ta razlika ruši mnoge zadatke
1. Temelj

Šta je iskaz, a šta nije

Iskaz je rečenica kojoj možemo dodeliti tačno jednu istinitosnu vrednost: ili je tačna, ili je netačna. Nema treće opcije, nema "zavisi kako gledaš", nema "možda".

Iskaz

Rečenica sa jasno određenim značenjem kojoj možeš pridružiti jednu i samo jednu od dve vrednosti: tačno ili netačno.

Primer\(2 + 3 = 5\)” je iskaz i tačan je.
Primer“Broj \(11\)je paran.” je iskaz i netačan je.

Šta nije iskaz

Pitanja, naredbe i otvorene rečenice bez zadate vrednosti promenljive nisu iskazi, jer im još ne možeš dodeliti jednu jedinstvenu istinitosnu vrednost.

Pitanje“Koliko je \(2 + 3\)?” nije iskaz.
Naredba“Izračunaj diskriminantu.” nije iskaz.
Otvorena rečenica\(x > 2\)” nije iskaz dok ne znaš koje je \(x\).
Proveri sebe: da li je rečenica "x² = 9" iskaz?

Sama po sebi nije iskaz, jer zavisi od vrednosti promenljive \(x\). Tek kada kažeš, na primer, \(x = 3\)” ili “\(x = 2\)”, možeš odlučiti da li je rečenica tačna ili netačna.

2. Operacije

Kako se od iskaza grade formule

Kada jednostavne iskaze obeležimo slovima p, q, r, možemo da gradimo složenije formule. To je ista ideja kao u algebri: od osnovnih elemenata praviš složen izraz po tačno određenim pravilima.

Negacija

\(\neg p\)

“Nije tačno da važi \(p\)”. Menja istinitosnu vrednost iskaza.

  • ako je \(p\) tačno, onda je \(\neg p\) netačno
  • ako je \(p\) netačno, onda je \(\neg p\) tačno

Konjunkcija

\(p \land q\)

Čita se: “\(p\) i \(q\)”. Tačna je samo kada su oba dela tačna.

  • ovo je logičko “i”
  • dovoljno je da jedan deo padne, pa da cela formula padne

Disjunkcija

\(p \lor q\)

Čita se: “\(p\) ili \(q\)”. U školskom kontekstu koristi se uključivo “ili”.

  • tačna je kada je bar jedan deo tačan
  • netačna je samo kada su oba dela netačna

Implikacija

\(p \Rightarrow q\)

Čita se: “ako \(p\), onda \(q\)”. Ovo je najosetljivija operacija u celoj lekciji.

  • netačna je samo kada je \(p\) tačno, a \(q\) netačno
  • u svim ostalim slučajevima je tačna

Ekvivalencija

\(p \Leftrightarrow q\)

Čita se: “\(p\) ako i samo ako \(q\)”. Dve strane moraju da imaju istu vrednost.

  • tačna je kada su obe strane tačne ili obe netačne
  • to je mnogo jača veza od obične implikacije

Najvažnije upozorenje u celoj lekciji

Rečenica “\(p \Rightarrow q\)” ne kaže da su \(p\) i \(q\)isto. Ona samo kaže da se ne sme desiti situacija “tačno pa netačno”. Zato u algebri ne smeš olako da tvrdiš da je svaki korak ekvivalentan: ponekad dobiješ samo implikaciju, a ne ekvivalenciju.

Proveri sebe: kada je implikacija p ⇒ q netačna?

Samo u jednom slučaju: kada je \(p\) tačno, a \(q\) netačno. To je jedini red u istinitosnoj tabeli koji ruši implikaciju.

3. Interaktivni laboratorij

Istinitosna tabela koju možeš da čitaš red po red

Izaberi operaciju, zatim klikni jedan red tabele. Lekcija će ti odmah objasniti zašto je rezultat u tom redu tačan ili netačan. Ako posebno dobro savladaš implikaciju i ekvivalenciju u ovom laboratoriju, kasnije ćeš mnogo ređe praviti formalne greške.

Laboratorija istinitosnih tabela

Negacija· klikni red koji želiš da protumačiš

Negacija
RedpRezultatTumačenje
1TNOvaj red je aktivan ↓
2TNKlikni za objašnjenje
3NTKlikni za objašnjenje
4NTKlikni za objašnjenje

T = tačno, N = netačno

Aktivna formula: \(\neg p\)

U izabranom redu iskaz p je tačan, zato negacija ¬p mora biti netačna.

Brza pravila za pamćenje
  • Negacija menja tačno u netačno i netačno u tačno.
  • Kolona q se ovde ne koristi.
  • Ako je p tačno, rezultat mora biti netačan.

Kako da učiš iz ovog laboratorija

Pokušaj da prvo sam pogodiš šta će biti rezultat u redu, pa tek onda klikni da proveriš. Posebnu pažnju obrati na implikaciju: mnogi učenici se iznenade kada vide da je implikacija tačna i u slučaju kada je premisa netačna.

4. Vođeni primeri

Kako iz jezika prelazimo u simbolički zapis

Logika nije tu da ulepša rečenicu, nego da je učini potpuno preciznom. U svakom primeru pokušaj da vidiš tri nivoa: prirodan jezik, simbolički zapis i istinitosnu analizu.

Primer 1: “Broj je paran i deljiv sa 3.”

1
Prevedi rečenicu u simbole.

Neka je \(p\): “broj je paran”, a \(q\): “broj je deljiv sa 3”. Rečenica “broj je paran i deljiv sa 3” prevodi se kao konjunkcija \(p \land q\).

2
Formalni zapis.
\[p = \text{"broj je paran"}, \qquad q = \text{"broj je deljiv sa 3"}\]
\[\text{rečenični zapis} \Longrightarrow p \land q\]
3
Provera na konkretnom broju.

Ako je broj \(12\), onda su i \(p\) i \(q\) tačni, pa je formula tačna. Ako je broj \(10\), \(p\) jeste tačno, ali \(q\) nije, pa je cela formula netačna.

Primer 2: “Ako je broj deljiv sa 6, onda je deljiv sa 3.”

1
Prevedi u implikaciju.

Neka je \(p\): “broj je deljiv sa 6”, a \(q\): “broj je deljiv sa 3”. Onda je cela rečenica implikacija \(p \Rightarrow q\).

\[p \Rightarrow q\]
2
Značenje.

Kad god važi jači uslov “deljiv sa 6”, mora da važi i slabiji “deljiv sa 3”.

\[12 \text{ je deljiv sa } 6 \Rightarrow 12 \text{ je deljiv sa } 3\]
3
Šta je sa brojem 5?

Ako uzmeš broj \(5\), onda je \(p\) netačno i \(q\)netačno. Implikacija ostaje tačna jer se nije desio zabranjeni slučaj “tačno pa netačno”.

Mikro-provera: kako bi zapisao "broj nije paran" ako je p: "broj je paran"?

Negacija se zapisuje kao \(\neg p\).

Primer 3: negacija složene formule

Neka je \(p\): “učenik je naučio definicije”, a \(q\): “učenik ume da čita tabele”. Formula \(p \lor q\) znači da važi bar jedno od to dvoje.

Šta znači negacija \(\neg (p \lor q)\)? To ne znači “nije naučio definicije ili ne ume da čita tabele”. Prava negacija glasi: “nije naučio definicije ine ume da čita tabele”.

\[\neg (p \lor q) \Leftrightarrow (\neg p) \land (\neg q)\]

Ovo je prvi De Morganov zakon. Negacija prolazi kroz zagradu, ali pritom menja operaciju.

Primer 4: zašto je ekvivalencija jača od implikacije

Rečenica “\(x = 2\) ako i samo ako \(x^2 = 4\)” nije tačna, jer iz \(x^2 = 4\) sledi i \(x = -2\). Dakle, imamo implikaciju \(x = 2 \Rightarrow x^2 = 4\), ali nemamo ekvivalenciju.

\[x = 2 \Rightarrow x^2 = 4\]
\[x^2 = 4 \nRightarrow x = 2\]
\[x = 2 \not\Leftrightarrow x^2 = 4\]

Ovo je isti tip greške koji kasnije proizvodi lažna rešenja kada kvadriraš jednačinu bez pune kontrole uslova.

Mikro-provera: zašto broj 5 ne ruši implikaciju iznad?

Zato što je antecedens \(p\)već netačan. Implikacija traži samo da se ne pojavi situacija “tačno, pa netačno”.

5. Zakoni i obrasci

Tautologije, ekvivalencija i De Morganovi zakoni

Kada za dve formule kažemo da su logički ekvivalentne, mislimo da imaju iste istinitosne vrednosti u svakom mogućem slučaju. To je veoma praktično: možeš da zameniš jednu formulu drugom bez promene smisla.

Tautologija

\[p \lor \neg p\]

Uvek je tačna. Bez obzira na to da li je \(p\) tačno ili netačno, makar jedan deo formule mora da bude tačan.

De Morgan 1

\[\neg (p \lor q) \Leftrightarrow (\neg p) \land (\neg q)\]

Negacija prolazi kroz zagradu i menja “ili” u “i”.

De Morgan 2

\[\neg (p \land q) \Leftrightarrow (\neg p) \lor (\neg q)\]

Negacija prolazi kroz zagradu i menja “i” u “ili”.

Šta je tautologija

Formula koja je tačna za svaku moguću raspodelu istinitosnih vrednosti. U praksi, to su univerzalno važeće logičke šeme.

Šta je ekvivalencija

Dve formule su ekvivalentne kada u svim redovima istinitosne tabele daju isti rezultat. Tada jednu možeš zameniti drugom bez gubitka značenja.

Proveri sebe: kako glasi negacija formule "p i q"?

Ne glasi “\(\neg p \land \neg q\)”. Pravilno je:

\[\neg (p \land q) \Leftrightarrow (\neg p) \lor (\neg q)\]
6. Formalne definicije

Tautologija, kontradikcija i logička ekvivalencija

Pre nego što počneš da pamtiš zakone, važno je da razumeš tri reči koje organizuju celu temu.

Tautologija

Definicija 1

Formula koja je tačna za svaku moguću raspodelu istinitosnih vrednosti svojih sastavnih iskaza.

\[p \lor \neg p\]

Bez obzira na to da li je \(p\) tačno ili netačno, ova formula ispada tačna.

Kontradikcija

Definicija 2

Formula koja je netačna u svakom mogućem slučaju.

\[p \land \neg p\]

Nijedan iskaz ne može istovremeno biti i tačan i netačan.

Kontingentna formula

Definicija 3

Formula koja je u nekim redovima tačna, a u nekim netačna.

\[p \land q\]

Ovde rezultat zavisi od vrednosti iskaza \(p\) i \(q\). Dakle nije ni tautologija ni kontradikcija.

Logička ekvivalencija

Definicija 4

Dve formule su logički ekvivalentne kada imaju istu vrednost u svakom redu istinitosne tabele.

\[A \Leftrightarrow B\]

Praktično: njihove poslednje kolone su identične, pa jednu možeš zameniti drugom.

Proveri sebe: da li je dovoljno da formula bude tačna u jednom redu da bi bila tautologija?

Ne. Tautologija mora da bude tačna u svakom mogućem redu, bez izuzetka.

7. Klasične ekvivalencije

Obrasci koje vredi imati odmah u glavi

Ne treba slepo pamtiti liste, ali nekoliko standardnih ekvivalencija drastično ubrzava rad.

Dvostruka negacija

\[\neg(\neg p) \Leftrightarrow p\]

Negacija negacije vraća originalni iskaz.

Bez implikacije

\[p \Rightarrow q \Leftrightarrow \neg p \lor q\]

Implikacija se može prevesti na jezik negacije i disjunkcije.

Kontrapozicija

\[p \Rightarrow q \Leftrightarrow \neg q \Rightarrow \neg p\]

Ovo je jedna od najvažnijih ekvivalencija u dokazivanju i proveri uslova.

Komutativnost

\[p \lor q \Leftrightarrow q \lor p, \qquad p \land q \Leftrightarrow q \land p\]

Redosled članova se ne menja za disjunkciju i konjunkciju.

Praktično pravilo

Kad god sumnjaš da su dve formule ekvivalentne, ne oslanjaj se na utisak. Napravi tabelu i proveri da li su poslednje kolone identične.

8. Laboratorija ekvivalencije

Proveri da li je formula tautologija i da li su dve formule ekvivalentne

Izaberi scenario. U nekim scenarijima posmatraš jednu formulu i proveravaš da li je svuda tačna. U drugim scenarijima posmatraš dve formule i proveravaš da li im se poslednje kolone potpuno poklapaju.

Klikni red tabele. Na telefonu koristi dodir. Oznake: T = tačno, N = netačno.

Aktivni scenario: \(p \lor \neg p\)

Kada je p = T, već je prvi član disjunkcije tačan, pa je cela formula tačna. Poslednja kolona je svuda T, pa je ovo tautologija.

Kako čitaš rezultat

  • Tautologija znači da je poslednja kolona svuda T.
  • Ovde postoji samo jedna osnovna promenljiva p.
  • Negacija samo menja vrednost iskaza.

Kako da koristiš ovu laboratoriju

Izaberi scenario i klikni red po red. U režimu jedne formule gledaš da li je poslednja kolona svuda T (tautologija). U režimu dve formule gledaš da li se poslednje dve kolone poklapaju u svakom redu (ekvivalencija).

9. Dokazi korak po korak

Kako se tautologije i ekvivalencije proveravaju

Ovde nije cilj mehanički prepis. Cilj je da navikneš oko da prepozna obrazac i da razumeš zašto je tabela takva kakva jeste.

1
Pokažimo da je \(p \lor \neg p\) tautologija

Imamo samo jedan osnovni iskaz \(p\), pa su moguća samo dva reda: \(p = T\) i \(p = N\).

\[\begin{array}{c|c|c} p & \neg p & p \lor \neg p \\ \hline T & N & T \\ N & T & T \end{array}\]

Poslednja kolona je svuda \(T\). To je baš definicija tautologije.

Mikro-provera: da li je p ∧ ¬p tautologija?

Ne. Naprotiv, to je kontradikcija, jer je u svim redovima netačna.

2
Pokažimo De Morganov zakon

Želimo da proverimo da li su formule \(\neg(p \lor q)\) i \((\neg p) \land (\neg q)\) ekvivalentne.

\[\neg(p \lor q) \Leftrightarrow (\neg p) \land (\neg q)\]

Popunimo obe poslednje kolone i uporedimo ih red po red.

\[\begin{array}{c|c|c|c} p & q & \neg(p \lor q) & (\neg p) \land (\neg q) \\ \hline T & T & N & N \\ T & N & N & N \\ N & T & N & N \\ N & N & T & T \end{array}\]

Kolone su iste, pa su formule logički ekvivalentne.

3
Uklanjanje implikacije

Formula \(p \Rightarrow q\) se veoma često zamenjuje formulom \(\neg p \lor q\). To nije zgodna pretpostavka nego prava ekvivalencija.

\[p \Rightarrow q \Leftrightarrow \neg p \lor q\]

Zašto? Zato što su netačne u istom i samo u istom slučaju: kada je \(p = T\), a \(q = N\).

Ovaj prelaz je izuzetno koristan kad želiš da logički izraz prebaciš na jezik negacije, konjunkcije i disjunkcije.

Mikro-provera: da li iz p ⇒ q sledi da je q ⇒ p?

Ne. To je konverzija implikacije i uglavnom nije tačna. Tačna ekvivalentna forma je kontrapozicija: \(p \Rightarrow q \Leftrightarrow \neg q \Rightarrow \neg p\).

4
Primer kada formule nisu ekvivalentne

Uzmimo formule \(p \lor q\) i \(p \land q\). One zvuče povezano, ali nisu iste.

\[\begin{array}{c|c|c|c} p & q & p \lor q & p \land q \\ \hline T & T & T & T \\ T & N & T & N \\ N & T & T & N \\ N & N & N & N \end{array}\]

Već u drugom redu kolone se razlikuju. Dakle ove formule nisu logički ekvivalentne.

10. Česte greške

Gde učenici najčešće gube kontrolu

Skoro svaka greška iz ove lekcije kasnije postaje mnogo skuplja. Ovde izgleda mala, a kasnije obara ceo zadatak.

Mešanje iskaza i otvorene rečenice

Izraz “\(x > 1\)” nije iskaz dok \(x\) nije određen. Ako to previdiš, ulaziš u analizu bez jasnog objekta.

Pogrešno čitanje “ili”

U školskim logičkim formulama \(p \lor q\)obično znači uključivo “ili”: dovoljan je bar jedan tačan deo.

Implikacija nije isto što i ekvivalencija

Iz \(p \Rightarrow q\) ne sledi automatski \(q \Rightarrow p\). Zato jedan dozvoljen korak ne znači da možeš i nazad.

Pogrešna negacija složene formule

Učenici često napišu \(\neg(p \lor q) = \neg p \lor \neg q\), što je netačno. Operacija mora da se promeni.

“Tačno u jednom redu” nije isto što i tautologija

Formula koja je tačna samo ponekad nije tautologija. Tautologija mora da bude svuda tačna.

Ignorisanje samo jednog spornog reda

Dovoljan je jedan red u kome se kolone razlikuju da formule ne budu ekvivalentne.

11. Veza sa prijemnim zadacima

Zašto logika direktno utiče na tačnost algebarskog rešenja

Na prijemnom te retko pitaju "šta je implikacija" kao usamljenu teoriju. Ali stalno proveravaju da li umeš da čuvaš logičku korektnost dok rešavaš zadatak.

Uslovi domena su logički spoj

Ako u zadatku imaš dva korena, ne postavljaš uslove “jedan po jedan pa šta bude”, nego zajednički:

\[x - 1 \ge 0 \land 5 - x \ge 0\]

Obe stvari moraju da važe istovremeno. To je konjunkcija.

Svako kvadriranje nije ekvivalencija

Iz jednačine

\[\sqrt{x - 1} = x - 3\]

ne smeš odmah reći da je potpuno isto što i kvadrirana forma. Moraš prvo da osiguraš uslove:

\[x - 1 \ge 0 \land x - 3 \ge 0\]

Bez toga često dobijaš lažna rešenja. To je upravo mesto gde logika i algebra rade zajedno.

Negacija uslova domena

Ako znaš da mora da važi

\[x \ge 1 \land x \ne 3\]

onda se negacija ne piše napamet, nego preko zakona:

\[\neg(x \ge 1 \land x \ne 3) \Leftrightarrow (x < 1) \lor (x = 3)\]

Bezbedno pojednostavljivanje uslova

Ako neki uslov možeš da zameniš njegovim ekvivalentnim oblikom, skup rešenja se ne menja. Upravo zato su ekvivalencije dragocene: čuvaju smisao zadatka.

\[p \Rightarrow q \Leftrightarrow \neg p \lor q\]

Ovakve zamene su legitimne jer ne menjaju nijedan red tabele.

Prijemni mentalni model

Kada pišeš novi red rešenja, pitaj sebe: “Da li sam dobio ekvivalenciju, ili samo posledicu?” Ako nisi siguran, kasnije moraš proveriti dobijene kandidate.

12. Mini vežba

Kratka provera razumevanja

Probaj prvo samostalno, pa tek onda otvori rešenje. Cilj nije brzina, nego tačno logičko čitanje.

Zadatak 1: Da li je ovo iskaz?

“Ako sutra pada kiša, poneću kišobran.”

Rešenje

Da. To je iskazna rečenica oblika implikacije. Može biti tačna ili netačna, pa ima istinitosnu vrednost.

Zadatak 2: Negacija jednog iskaza

Ako je \(p\): “Broj \(n\)je paran”, napiši negaciju.

Rešenje

\(\neg p\): “Broj \(n\)nije paran.”

Zadatak 3: Kada je formula netačna?

Odredi kada je \(p \Rightarrow q\) netačno.

Rešenje

Samo kada je \(p\) tačno, a \(q\) netačno.

Zadatak 4: Primeni De Morgan

Preoblikuj \(\neg (p \lor q)\).

Rešenje
\[\neg (p \lor q) \Leftrightarrow (\neg p) \land (\neg q)\]

Zadatak 5: Tautologija ili ne?

Odredi da li je \(p \lor \neg p\) tautologija.

Rešenje

Jeste. U oba moguća reda poslednja kolona je \(T\).

Zadatak 6: Kontradikcija ili ne?

Odredi da li je \(p \land \neg p\) kontradikcija.

Rešenje

Jeste. U svim redovima formula je netačna.

Zadatak 7: Proveri ekvivalenciju

Da li važi \(p \Rightarrow q \Leftrightarrow \neg p \lor q\)?

Rešenje

Da. Poslednje kolone se poklapaju u svim redovima, pa su formule ekvivalentne.

Zadatak 8: Negacija formule

Preoblikuj \(\neg(p \land q)\).

Rešenje
\[\neg(p \land q) \Leftrightarrow (\neg p) \lor (\neg q)\]

Glavni uvid lekcije

Matematička logika nije dodatak matematici, nego njena kontrola kvaliteta.

\[\text{ispravno razmišljanje} = \text{tačna formulacija} + \text{tačan logički prelaz}\]
\[\text{tautologija} = \text{poslednja kolona svuda } T, \qquad A \Leftrightarrow B = \text{iste poslednje kolone}\]

Kada razlikuješ iskaz, implikaciju i ekvivalenciju, mnogo lakše vidiš da li je transformacija dozvoljena i da li dobijeno rešenje zaista pripada zadatku.

13. Završni rezime

Šta moraš da zapamtiš posle ove lekcije

Ako sledećih stavki umeš da izgovoriš bez dvoumljenja, ova lekcija je uradila svoj posao.

Iskaz je rečenica koja ima tačno jednu istinitosnu vrednost.

Pitanje, naredba i otvorena rečenica bez određene promenljive nisu iskazi.

Implikacija \(p \Rightarrow q\) je netačna samo kada je \(p\) tačno, a \(q\) netačno.

Ekvivalencija je jača od implikacije: traži istu istinitosnu vrednost u svim slučajevima.

De Morganovi zakoni menjaju i negacije i operacije unutar zagrade.

Tautologija

Formula koja je tačna u svakom mogućem redu tabele.

Kontradikcija

Formula koja je netačna u svakom mogućem redu.

Logička ekvivalencija

Dve formule su logički ekvivalentne ako imaju iste poslednje kolone.

Implikacija bez strelice

Može se prevesti u oblik \(\neg p \lor q\).

Na prijemnom logika čuva domenu, uslove i proveru dobijenih rešenja. Ekvivalencija čuva tačnost transformacija i sprečava lažna rešenja.

Sledeći prirodan korak posle ove lekcije je sistematsko uvežbavanje tautologija, ekvivalencija i primene logike na skupove, relacije i funkcije.